Produkcija

INteraktivni narativi

Interaktivni narativi

Produkciju interaktivnih narativa SENSE je počeo 2015. godine, dok je još bio u procesu transformacije iz novinske agencije u centar za tranzicijsku pravdu. Internetski format narativa se, uz klasične tehnike audiovizualne produkcije, pokazao najpogodnijim za prezentiranje na koji su način zločini počinjeni u ratovima iz devedesetih godina prošlog stoljeća istraženi, rekonstruirani i procesuirani pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Bilo da su za temu imali zločine počinjene na određenim lokacijama (Srebrenica, Ahmići), u široj regiji (Kosovo, Krajina u Hrvatskoj) ili nezakonite napade na kulturne, povijesne i vjerske spomenike, interaktivni narativi su nam omogućili da prezentiramo ne samo audiovizualni materijal sa suđenja, kao što su iskazi žrtava i svjedoka, prezentiranje forenzičkih dokaza i dokumentarni snimci iz rata, već i relevantne političke i vojne dokumente i druge predmete koji su uvedeni u sudski spis. Cilj je da se iz obilja materijala prezetiranog na suđenjima odaberu, organiziraju, učine razumljivim, vidljivim i trajno dostupnim najvažnije činjenice o događajima iz ratova 1990-ih u bivšoj Jugoslaviji, koje su izvan razumne sumnje utvrđene u postupcima pred MSKJ-om.

SENSE je dosad proizveo pet internetskih interaktivnih narativa: „Oluja u Haagu“ (2015.), „Srebrenica: Genocid u osam činova“ (2015.), „Zatiranje povijesti i sjećanja“ (2016.), „Kosovo 1998-1999.“ (2017.) te „Ahmići: 48 sati pepela i krvi“ (2019.).

Narativi su osmišljeni tako da  jasnom tipografijom, minimalističkim formatom i linearnom navigacijom obuhvate i prenesu svoju poruku publici. Pažljivo izabranim tipografskim riješenjima i jasno definiranim dizajnom omogućili smo da narativi budu dostupni na svim uređajima i programima za pregledavanje.

Videomaterijal i drugi obimne datoteke prenose se korisnicima sa vanjske platforme (cloud), koja omogućava brzo preuzimanje i neometan streaming bilo gdje u svijetu.

Audiovizualni sadržaji srebreničkog i kosovskog narativa, uz selekciju dokumenata i dokaznih materijala koje ti narativi sadrže, mogu se pogledati i na stalnim izložbama u dokumentacijskim centrima u Potočarima i Prištini, koje je osmislio i postavio SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu u suradnji s lokalnim partnerima, srebreničkim Memorijalnim centrom i kosovskim Fondom za humanitarno pravo.
Internetski narativi i lokalni dokumentacijski centri su živi i lako dostupni izvori informacija koji javnosti omogućuju da nastavi rekonstruirati ratne događaje, suoči se s prošlošću, delegitimizira mitove i odgovori na politike i kulturu poricanja zločina.

Dokumentarni filmovi

Uz dnevne izvještaje iz sudnica MKSJ-a i tjedne TV preglede, SENSE je proizveo sedam dokumentarnih filmova: „Trijumf zla“ (2001.) o suđenju generalu Krstiću za genocid u Srebrenici, „Usprkos svemu“ (2004.) o prvih deset godina rada Tribunala, „Izvan razumne sumnje“ (2005.) u kojem je suprotstavio utvrđene činjenice o srebreničkom genocidu s pokušajima poricanja tih događaja, te još tri dokumentarca o predmetima Radovana Karadžića i Ratka Mladića: „Bjegunci“ (2004.), „Život i priključenje Radovana Karadžića“ (2005.) i „Uspon i pad generala Mladića“ (2005.). Na 20. godišnjicu početka opsade Sarajeva,

SENSE je napravio film „Sarajevske ruže – Teror u 12 slika“ (2012.).

Dokumentarni filmovi u produkciji Agencije SENSE prikazani su mnogo puta na važnim regionalnim TV mrežama u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Hrvatskoj i Sloveniji, kao i u drugim europskim zemljama (Francuskoj, Švedskoj, Poljskoj, Estoniji, Turskoj) i azijskim (Japanu, Kataru) kao i na TV kanalu Demokratski glas Burme. Selektirani su i prikazani na međunarodnim filmskim festivalima u Amsterdamu, Bologni, Pragu, Varšavi, Parizu, Berlinu, Trstu, Barceloni, Glasgowu i Mumbaiju.

 

SENSE produkcija u obrazovanju

Mnoge nevladine organizacije, instituti, univerziteti i individualni istraživači širom svijeta prikazuju dokumentarne filmove Agencije SENSE na svojim predavanjima, konferencijama, seminarima i simpozijima. Neki univerziteti koriste dokumentarne filmove i internetske narative u predavanjima, posebno u kurikulumima o međunarodnom kaznenom pravu. Među njima su sveučilišta Yale, Columbia i Cornell, Haverford College, Sveučilište Washington & Lee, Američki univerzitet, Sveučilište u Firenzi te talijanski Centar za primijenjena istraživanja međunarodnog kaznenog pravosuđa.