NARATIVI O RATOVIMA DEVEDESETIH

Akademija tranzicijske pravde 8 - 11.10.2026. Pula

Mladi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije okupili su se u organizaciji SENSE Centra na Akademiji tranzicijske pravde u Puli i tokom četvorodnevnog programa imali prilike da prodube svoje znanje o tranzicijskoj pravdi, nasleđu Haškog tribunala i narativima o ratovima 1990-ih.

Prvog dana Akademije, koja je trajala od 8. do 11. oktobra 2026, grupa od 15 mladih (18-30 godina ) bliže se upoznala s planom rada i programom Akademije i u saradnji sa facilitatorkom Margaretom Blažević i voditeljicom SENSE Centra za tranzicijsku pravdu Minom Vidaković, postavljena su očekivanja za dane koji slede.

Prvo predavanje Upoznavanje s radom SENSE-a održali su Mina Vidaković, voditeljica SENSE Centra i Nemanja Stjepanović, istraživač Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MRMKS). Vidaković i Stjepanović predstavili su istorijat, rad i arhivu SENSE Centra i time približili učesnicima_cama ulogu centra i istoimene agencije u sakupljanju i arhiviranju činjenica proisteklih iz svedočenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)

U predavanju pod nazivom Izgradnja narativa I – Republika Hrvatska, Sven Milekić, istraživač i asistent na Filozofskom fakultetu u Rijeci opisao je stvaranje i evoluciju zvaničnih narativa o ratovima 1990-ih u Republici Hrvatskoj započevši tako seriju predavanja o izgradnji narativa vezanog za tranzicijsku pravdu u regionu.

Drugog dana Akademije, učesnici_ce su se upoznali sa arhivom MKSJ-a i kroz praktično predavanje Nemanje Stjepanovića imali priliku da nauče kako da koriste arhivu i izvore koji se u njoj mogu naći, što je posebno važno za one koji planiraju da se dublje bave istraživanjem činjenica o ratovima 1990-ih. Serija predavanja o izgradnji narativa o ratovima 1990-ih u regionu nastavljena je analizom Izgradnje narativa II – Republika Srbija  koju je predstavio Dragan Popović, istraživač i aktivist, dok je o Izgradnji narativa III u Bosni i Hercegovini govorio Edvin Kanka Ćudić, programski koordinator bosanskohercegovačkog Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK). Radni dan je završen živom knjižnicom, koju je moderirala Margareta Blažević i u kojoj su sagovornice bile Olga Kavran (pravnica, osnivačica organizacije IUSTICOM, i nekadašnja glasnogovornica Tužilaštva MKSJ), Vesna Teršelič (aktivistkinja za ljudska prava i donedavna voditeljica Documente – centra za suočavanje s prošlošću) i Mina Vidaković (SENSE Centar za tranzicijsku pravdu). Učesnici_ce su kroz ovu sesiju imali prilike da čuju iskustvo iz prve ruke mirovnih aktivistkinja, novinarka, pravnica i istraživačica koje su s njima podelile kako je zadnjih 30 godina izgledala borba za pravdu i protiv nacionaliz(a)ma.

Predavanjem Barbare Matejčić, nagrađivane novinarke počeo je treći dan akademije. Matejčić je, koristeći primer autorskog teksta “Ubijanje za fotografiju: Šta se krije iza jednog snimka smrti u ratu u Jugoslaviji” za čiju izradu su korišćeni podaci iz arhive MKSJ, učesnicima_cama pružila uvid u to kako se ona može koristiti za javne svrhe i na taj način skrenula pažnju na važnost korišćenja proverenih činjenica u novinarstvu. Svojim predavanjem nadovezala se Branka Vierda, nezavisna istraživačica u području tranzicijske pravde, koja se osvrnula na korišćenje podataka iz arhive u digitalnoj sferi i približila učesnicima_cama ovu mogućnost koristeći primer interaktivnog narativa o zločinima u Medačkom džepu. Pored toga, Vierda je održala i praktičnu radionicu na temu tranzicione pravde (TJ) i upotrebe AI alata. Kako je korišćenje veštačke inteligencije sve zastupljenije, a rad na temama tranzicijske pravde iziskuje korišćenje ličnih podataka o žrtvama i njihovim porodicama, Vierdina radionica je bila značajna jer je skrenula na pažnju na osetljivost ovog postupka i podigla svest o neophodnoj opreznosti pri korišćenju i analizi podataka proisteklih iz svedočenja ili presuda MKSJ. Tema o korišćenja arhive MKSJ u audio-vizuelnoj produkciji zaokružena je projekcijom dokumentarnog filma agencije SENSE, Izvan razumne sumnje (2005) koju je pratila diskusija sa Minom Vidaković.

Akademija je zatvorena radionicom Suprotstavljeni narativi, koju je četvrtog dana održala Senna Šimek, doktorandica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kroz grupni rad, učesnici_ce su imali priliku da sistematizuju informacije koje su dobili prethodnih dana o narativima u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini i uporede narative iz sve tri zemlje.

Kombinovanjem teorijskih predavanja o narativima u regionu, praktičnih radionica, rada sa arhivskom građom, razgovorom sa iskusnim mirovnim aktivistkinjama i projekcijom dokumentarnog filma, učesnici i učesnice Akademije su stekli/e konkretna znanja i veštine za kritičko promišljanje, istraživanje i javno predstavljanje činjenica o ratnoj prošlosti. Poseban značaj Akademije ogledao se u povezivanju istorijskih iskustava i savremenih izazova u oblasti tranzicijske pravde, kao i u podsticanju regionalne razmene perspektiva i iskustava među mladima. Na taj način, Akademija je doprinela boljem razumevanju značaja dokumentovanja činjenica, suprotstavljanja revizionističkim i jednostranim narativima i odgovornog korišćenja dostupnih izvora i savremenih tehnologija u radu na suočavanju s prošlošću.

Kao učesnici SENSE fellow programa iznimno mi je drago što sam imala priliku da budem deo Akademije jer je okupila izvrsne predavače koji su na zanimljiv i primamljiv način podelili sa nama svoju ekspertizu. Smatram da sam kroz svoje učešće znatno produbila znanje o tranzicionoj pravdi i naučila ne samo kako da dođem do podataka iz MKSJ arhive, već i kako da ih koristim u budućem istraživačkom radu. Mislim da posebna vrednost Akademije leži u diverzitetu njenih učesnika i učesnica i ono što posebno cenim jeste što je služila kao mesto susreta događaju mladih iz tri različite države u regionu (koji se, nažalost, i dalje rijetko događaju), što nam je omogućilo da se bolje upoznamo, povežemo i razbijemo ustaljene stereotipe. S tim u vezi su nam posebno bila od značaja predavanja i radionice vezane za zvanične narative jer su nam omogućila da ih povežemo u jednu veću sliku i razmenimo lična iskustva.

Anja Zloporubović, SENSE Fellow