Nepristrana edukacija o proteklim sukobima preduvjet je da se izbjegnu budući, zaključeno je na webinaru za nastavnike povijesti iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije održanom u organizaciji SENSE Centra i Hrvatske udruge nastavnika povijesti.
Učesnici webinara ocenili su da ključan izvor informacija nastavnicima novije povjesti kao i autorima udžbenika za osnovne i srednje škole pružaju dokumentacija i presude koje je iza sebe ostavio Haški tribunal.
Nakon prvog webinara iz serije "Razoružavanje povijesti - kako spriječiti da nastava povijesti postane nastavak rata drugim sredstvima" - održanog u siječnju/januaru na temu uništavanja kulturne baštine i identiteta – drugi webinar iz tog ciklusa nazvan je "Tribunal za početnike". Na njemu se govorilo o tome koliko je u udžbenicima i nastavnim programima u regiji prisutna tema Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, kako je, zašto i s kakvim očekivanjima taj sud osnovan, kakav je bio odnos međunarodne zajednice i država bivše Jugoslavije prema njemu, te kako je Tribunal opstao i čak uspio - unatoč početnoj nebrizi njegovih osnivača i odbijanju država bivše Jugoslavije da s njim surađuju.
Uvodnu riječ na webinaru održao je Zoran Pajić, bivši profesor međunarodnog prava na Sarajevskom univerzitetu i londonskom King's Collegeu. Istaknuo je da su nastavnici povijesti od najveće važnosti za podizanje svijesti kod mladih da moraju napraviti otklon od prijašnjih pogrešnih politika njihove države ili nacije.
Na osnovu činjenica utvrđenih na Nirnberškom sudu nakon 2. svjetskog rata, kaže Pajić, razvila se svijest o važnosti detaljnih sudskih postupaka. Premda su neki vođe, poput britanskog Winstona Churchilla, smatrali da nacističke vođe treba jednostavno postrojiti pred zid i strijeljati jer se dobro znalo što su uradili, prevladala je podrška za provođenje suđenja, a kroz njih su precizno dokumentirani nacistički zločini. Te su presude pokazale Nijemcima što je bio nacizam i omogućile denacifikaciju te zemlje.
"Suđenja na temelju prima facie dokaza, tj. općeg znanja o tome što se dogodilo i tko je za to odgovoran, danas su u demokratskom pravosuđu potpuno neprihvatljiva. Prihvatljiv je samo temeljit, minuciozan dokazni postupak, uz puno poštivanje prava optuženih", naglasio je Pajić.
Tako je bilo i s Haškim tribunalom - kreiran je uz puno skepse, čak i onih koji su ga osnovali, ali je izrastao u djelotvornu instituciju, koja je temeljito istražila događaje. "Presude Tribunala je važno poštivati i podučavati mlade o njima, da bi shvatili da postoji generacijska odgovornosti za djela bivših dužnosnika, ali i da trebaju napraviti otklon od njih", zaključio je Pajić.
Na webinaru je prikazano nekoliko video isječaka iz bogate SENSE-ove produkcije nastale tijekom dvadesetogodišnjeg izvještavanja s Haškog tribunala. Prikazan je dio dokumentarnog filma "Uprkos svemu", o neizvjesnom procesu osnivanja i „porođajnim mukama“ Tribunala u prvim godinama, kao i video izvještaji SENSE-a (Isjecak TVT 446, Isjecak TVT 523)u kojima istaknuti međunarodni eksperti i predstavnici žrtava iz regiije govore o tome što Tribunal jest, a što nije postigao i kakve je efekte njegov rad imao u regiji i svijetu. Na kraju je, kao svojevrsni „desert“, prikazana i storija „Vedrija strana Tribunala“, iz jedne od sedmičnih televizijskih kronika SENSE-a iz Haaga..
"Ne možemo očekivati da Tribunal vodi proces satisfakcije za žrtve. Sudska pravda tu nije dovoljna", rekao je u zaključku webinara profesor Pajić, dodajući da tu važan proces restorativne pravde (također se naziva tranzicijska pravda) tokom kojega treba odgovoriti na pitanja zašto su se sukobi i zločini dogodili, kako pomiriti potpuno različita viđenja tih događanja i dati žrtvama osjećaj vrijednosti te kompenzaciju.
Sudionici seminara, nastavnici povijesti u osnovnim i srednjim školama, u tri su radne grupe diskutirali o tome na koji način educirati mlade o radu i rezultatima Haškog tribunala. Suglasili su se da je takva edukacija neophodna, posebno u srednjim školama, jer se u svim zemljama regije u školama vrlo malo vremena posvećuje ratovima iz 1990-tih. "Nedovoljno se uči o Tribunalu i činjenicama utvrđenim u njegovim presudama, o nužnosti suočavanja s prošlošću i o vrijednostima koje treba razvijati - da je suđenje pravednije od osvete, da je procesuiranje zločina prevencija budućih sukoba", rekao je Vedran Ristić iz HUNP-a, koordinator jedne radne grupe.
Nastavnici su iznijeli brojne ideje o tome kako poboljšati edukaciju o naslijeđu Tribunala - od simulacija suđenja, preko ljetnih škola i studijskih putovanja do stvaranja zajedničke baze udžbenika zemalja regije.
